Manifest održive digitalne umjetnosti
Ovaj manifestmanifest je čin otporaotpora prema ustaljenim društvenim i umjetničumjetničkim praksama, konzervativnim normama i komodificiranim kanonima, neodrživim modelima djelovanjadjelovanja i kvantificiranoj vlasničkoj kulturi.kulturi. U vremenu radikalne komercijalizacije koja prioritiziraprioritizira formu posljedice, a ne njenog nastanka, privilegira optimizaciju nad transparentnoštransparentnošću te vlasništvo nad zajedništvom - tražtražimo novi vokabular, metode, modele i etike stvaralaštva koje je afirmativno / slobodnoslobodno / spekulativno / ambivalentno / edukativno. edukativno.
U okviru recentnih produkcijskih i distribucijskih trendova koji teže kvantifikaciji te tehnički besprijekornombesprijekornom korisničkom iskustvu, digitalna umjetnost često postaje alatom simulacije, distrakcije i pogrešne reprezentacije. Takva metodološmetodološki nedosljedna ekologija oslikavana je sintetikom te zamjenjujezamjenjuje zajedništvo vlasništvom, istovremeno konzervirajući napredak u pojedinom reprezentativnom formatu izdvojenom iz šireg digitalnog ekosustava. Tehnologija današnjice nudi nam najjednostavnije produkcijske putanje, a bez potrebe za razumijevanjem infrastrukture i algoritama na kojima temeljimo stvaranje i distribuciju svojih djela. Komercijalni i popularni alati uvelike utječu na produkcijske i koncepcijske metode, te u samu umjetnost sve češće implementiraju standarde koji potiču nesamostalnost i nerazumijevanje pri aktiviranju tehnoloških procesa, hardverski i softverski konzumerizam, tehnofetišizam i komodifikaciju te kratkoročnu održivost umjetničke produkcije. Digitalna umjetnost često je prisiljena zanemariti svoju nelinearnu prirodu i podliježe svojoj komodificiranoj ulozi te zauzimazauzima formalno obličje adekvatno klasičnoj galerijskoj i komercijalnoj reprezentaciji.
ZalažZalažemo se za tehno-tehno-socio-ekonomske sustave koji omogućuju kvalitativne kulturološke okvire novomedijskog stvaralaštva, te pružaju dugoročnu podršku svim autoricama i autorima koje/i slobodnim softverom otvorenog koda, permisivnim licencama i suradničkim eksperimentalnim stvaralaštvom istražuju predkoncipirane novomedijske standarde, njihove posljedice i potencijalna intersekcijska izvorišta.ta.
Vjerujemo u medij kojikoji zahtijevazahtijeva ravnopravnost,ravnopravnost, afirmira grešku i proces, koji umjetničkoj produkcijskoj strukturi daje mogućnost decentralizacije i potiče na korištenje (međuzavisnost) različitih umjetničkih praksi. UmjetnostUmjetnost kojukoju potičemo nedokučiva je,je, jaka, kritičkaka i precizna.precizna. Tražimo definiciju i zauzimanje novih umjetničkih i humanističkih područja, propitkivanje postojećih modela i sustava, uz otvorenost prema razvojurazvoju novih umjetničkih praksi i tehnologija.
Održiva digitalnadigitalna umjetnost prethodi bilo kojem formaliziranom ustaljenom obličju; ona je spona između koncepta i svoje nelinearne materijalizacije u infrastrukturnom spletu informacijskih kanala, algoritama i transnacionalnihtransnacionalnih tehnoloških i umjetničkih koncenzusa,koncenzusa, mimo političkih i prostornih granica. Pronalazi se u postojećim i budućim hardverskim i softverskim infrastrukturama, svoj jezik gradi na sjecištu digitalnih alata i aktivne rekonceptualizacije materijala u domenu zajedničkih dobara.
Sadržaj održive digitalne umjetnosti u direktnom je skladu s njenim produkcijskim metodama – refleksivan je, skeptičan, etičan, reinterpretacijski i kritičan prema svim podržavajućim strukturama; nudi uvid i razumijevanje svoje tehnološke i ideološke osnovice, te nadgradnju postojećih paradigmi. Održivost digitalne materijalnosti utemeljena je u već postojećem hardveru, recikliranim materijalima i opremi, neovisna je o komodifikaciji i svoju fizikalnost manifestira u niskobudžetnoj produkciji koja ne zahtijeva komercijalna i financijski zahtjevna rješenja. Svoju formu stječe u trenucima produkcije, neovisno od ustaljenih umjetničkih produkcijskih prostora i paradigmi, dok se u institucionalnom kontekstu prikazuje u svojoj nerafiniranoj i aktivnoj formi – kao živa hipermedijska struktura, destruktivan softver ili konstruktivna skripta, multimedijska instalacija, algoritamski performans, operativna greška, ...
Održiva umjetnost ne preusmjerava i ne gubi vrijednosti, već ih okuplja, artikulira, prezentira i distribuira, a svoju materijalnost ostavlja u naslijeđe budućim generacijama.
Održiva digitalna umjetnost
odabirom medija i tehnike definira metodologiju i etiku održive umjetničke digitalne teorije i prakse te tako potiče stvaralaštvo koje je afirmativno, slobodno, spekulativno, ambivalentno i edukativno
sadržajno je u skladu s vlastitim produkcijskim metodama; refleksivna je, skeptična i kritička prema svim podržavajućim strukturama te nudi uvid i razumijevanje svoje tehnološke i ideološke osnovice
oslanja se na medij koji zahtijeva ravnopravnost, afirmira proces i grešku te umjetničkoj produkcijskoj strukturi pruža mogućnost decentralizacije i teži povezivanju različitih zajednica u svrhu održive umjetničke produkcije
pronalazi se u postojećim i budućim hardverskim i softverskim infrastrukturama, na sjecištu digitalnih alata i rekonceptualizacije materijala u domenu zajedničkih dobara
ravnomjernom i horizontalnom raspodjelom resursa potiče na produkciju zajedničkog stvaralaštva i široko dostupnu edukaciju
teži recikliranju i prenamjeni hardvera te uporabi slobodnog softvera koji rezultiraju financijski održivim umjetničkim produkcijama
reinterpretacijom i slobodnim licenciranjem materijala, djela i znanja sudjeluje u stvaranju zajedničkog vlasništva, promiče dijeljeno autorstvo te svoju materijalnost ostavlja u naslijeđe budućim generacijama
re|sys
re|sys