Manifest održive digitalne umjetnosti

Ovaj manifest je čin otpora prema ustaljenim društvenim i umjetničkim praksama, konzervativnim normama i komodificiranim kanonima, neodrživim modelima djelovanja i kvantificiranoj vlasničkoj kulturi. U vremenu radikalne komercijalizacije koja prioritizira formu posljedice, a ne njenog nastanka, privilegira optimizaciju nad transparentnošću te vlasništvo nad zajedništvom - tražimo novi vokabular, metode, modele i etike stvaralaštva koje je afirmativno / slobodno / spekulativno / ambivalentno / edukativno.

U okviru recentnih produkcijskih i distribucijskih trendova koji teže kvantifikaciji te tehnički besprijekornom korisničkom iskustvu, digitalna umjetnost često postaje alatom simulacije, distrakcije i pogrešne reprezentacije. Takva metodološki nedosljedna ekologija oslikavana je sintetikom te zamjenjuje zajedništvo vlasništvom, istovremeno konzervirajući napredak u pojedinom reprezentativnom formatu izdvojenom iz šireg digitalnog ekosustava. Tehnologija današnjice nudi nam najjednostavnije produkcijske putanje, a bez potrebe za razumijevanjem infrastrukture i algoritama na kojima temeljimo stvaranje i distribuciju svojih djela. Komercijalni i popularni alati uvelike utječu na produkcijske i koncepcijske metode, te u samu umjetnost sve češće implementiraju standarde koji potiču nesamostalnost i nerazumijevanje pri aktiviranju tehnoloških procesa, hardverski i softverski konzumerizam, tehnofetišizam i komodifikaciju te kratkoročnu održivost umjetničke produkcije. Digitalna umjetnost često je prisiljena zanemariti svoju nelinearnu prirodu i podliježe svojoj komodificiranoj ulozi te zauzima formalno obličje adekvatno klasičnoj galerijskoj i komercijalnoj reprezentaciji.

Zalažemo se za tehno-socio-ekonomske sustave koji omogućuju kvalitativne kulturološke okvire novomedijskog stvaralaštva, te pružaju dugoročnu podršku svim autoricama i autorima koje/i slobodnim softverom otvorenog koda, permisivnim licencama i suradničkim eksperimentalnim stvaralaštvom istražuju predkoncipirane novomedijske standarde, njihove posljedice i potencijalna intersekcijska izvorišta.

Vjerujemo u medij koji zahtijeva ravnopravnost, afirmira grešku i proces, koji umjetničkoj produkcijskoj strukturi daje mogućnost decentralizacije i potiče na korištenje (međuzavisnost) različitih umjetničkih praksi. Umjetnost koju potičemo nedokučiva je, jaka, kritička i precizna. Tražimo definiciju i zauzimanje novih umjetničkih i humanističkih područja, propitkivanje postojećih modela i sustava, uz otvorenost prema razvoju novih umjetničkih praksi i tehnologija.

Održiva digitalna umjetnost prethodi bilo kojem formaliziranom ustaljenom obličju; ona je spona između koncepta i svoje nelinearne materijalizacije u infrastrukturnom spletu informacijskih kanala, algoritama i transnacionalnih tehnoloških i umjetničkih koncenzusa, mimo političkih i prostornih granica. Pronalazi se u postojećim i budućim hardverskim i softverskim infrastrukturama, svoj jezik gradi na sjecištu digitalnih alata i aktivne rekonceptualizacije materijala u domenu zajedničkih dobara.

Sadržaj održive digitalne umjetnosti u direktnom je skladu s njenim produkcijskim metodama – refleksivan je, skeptičan, etičan, reinterpretacijski i kritičan prema svim podržavajućim strukturama; nudi uvid i razumijevanje svoje tehnološke i ideološke osnovice, te nadgradnju postojećih paradigmi. Održivost digitalne materijalnosti utemeljena je u već postojećem hardveru, recikliranim materijalima i opremi, neovisna je o komodifikaciji i svoju fizikalnost manifestira u niskobudžetnoj produkciji koja ne zahtijeva komercijalna i financijski zahtjevna rješenja. Svoju formu stječe u trenucima produkcije, neovisno od ustaljenih umjetničkih produkcijskih prostora i paradigmi, dok se u institucionalnom kontekstu prikazuje u svojoj nerafiniranoj i aktivnoj formi – kao živa hipermedijska struktura, destruktivan softver ili konstruktivna skripta, multimedijska instalacija, algoritamski performans, operativna greška, ...

Održiva umjetnost ne preusmjerava i ne gubi vrijednosti, već ih okuplja, artikulira, prezentira i distribuira, a svoju materijalnost ostavlja u naslijeđe budućim generacijama.

Održiva digitalna umjetnost

• odabirom medija i tehnike definira metodologiju i etiku održive umjetničke digitalne teorije i prakse te tako potiče stvaralaštvo koje je afirmativno, slobodno, spekulativno, ambivalentno i edukativno
• sadržajno je u skladu s vlastitim produkcijskim metodama; refleksivna je, skeptična i kritička prema svim podržavajućim strukturama te nudi uvid i razumijevanje svoje tehnološke i ideološke osnovice
• oslanja se na medij koji zahtijeva ravnopravnost, afirmira proces i grešku te umjetničkoj produkcijskoj strukturi pruža mogućnost decentralizacije i teži povezivanju različitih zajednica u svrhu održive umjetničke produkcije
• pronalazi se u postojećim i budućim hardverskim i softverskim infrastrukturama, na sjecištu digitalnih alata i rekonceptualizacije materijala u domenu zajedničkih dobara
• ravnomjernom i horizontalnom raspodjelom resursa potiče na produkciju zajedničkog stvaralaštva i široko dostupnu edukaciju
• teži recikliranju i prenamjeni hardvera te uporabi slobodnog softvera koji rezultiraju financijski održivim umjetničkim produkcijama
• reinterpretacijom i slobodnim licenciranjem materijala, djela i znanja sudjeluje u stvaranju zajedničkog vlasništva, promiče dijeljeno autorstvo te svoju materijalnost ostavlja u naslijeđe budućim generacijama

re|sys