1. UVOD

Istraživanje autonomne digitalne i mrežne umjetnosti nastaje kao reakcija na hipermedijalizirano, postdigitalno i dehumanizirano vrijeme u kojem stvaramo. „Vladavina znanstveno-tehničke kulture, koja pod krinkom demokratizacije kulture nihilistički, urušava kulturu uopće, svodi umjetnost na društveni karakter potrošnje i masovne zabave za narod.“ (Paić,2006) Digitalna tehnologija osim što nudi bezbroj kreativnih mogućnosti, stvara i posljedice koje su vidljive u širem društvenom kontekstu, neke od njih su cenzura, algoritamski populizam, centralizacija, te korporativni interes naspram javnog interesa. „Digitalno doba, daleko od jednostavne tehničke determiniranosti kompjuterima i Internetom, rađa nove oblike tjelesnog, analognog, nedigitalnog iskustva; u razdoblju kibernetike legu se nove pasmine biomorfnih entiteta među njima „pametne bombe“ pa čak i one inteligentnije poput „bombaša samoubojica“. Mitchell zaključuje da su krajnji rezultat i ukupna tendencija pametne bombe i bombaša samoubojice isti: stvaranje biokibernetičkog oblika života, redukcija živog tijela na alat ili stroj, i uzdizanje pukog oruđa ili stroja na razinu inteligentnog, prilagodljivog stvorenja.“(Kovač, 2010) Osim ekonomskih i socijalnih promjena koje se događaju u širem društvenom kontekstu, posljednjih godina u fokus dolaze klimatske promjene i ekološka održivost. „A u tom globalnom sistemu međuuvjetovanja budućnost je ekološki, socijalno i ekonomski za većinu globalnog stanovništva neizvjesna. Stoga je nužno da tražimo djelatna sredstva kojima možemo mijenjati taj sistem, da jačamo društvene aktere koji mogu mijenjati taj sistem, da budemo saveznici onih koji drugdje mogu mijenjati taj sistem - kako bismo kročili prema ekološki sigurnoj i socijalno pravednoj budućnost za sve.“ (Medak,2021) Stoga istraživanje započinje iz nama važnih i bliskih područja djelovanja, digitalne umjetnosti i ekologije. Istraživanjem želimo pronaći odgovore u kojoj mjeri i na koji način, te pod kojim uvjetima digitalna umjetnost može biti ekološki održiva i pokretati se pomoću solarne energije. U navedenom naslijeđenom kontekstu tražimo radikalne, angažirane i decentralizirane metode koje umjetničkom radu pristupaju iz etičkih, ekoloških, aktivnih i kritičkih perspektiva. Istraživanjem želimo stvoriti nove prilike za autonomno predstavljanje digitalne umjetnosti posredstvom neovisnih infrastruktura pogonjenih obnovljivom solarnom energijom. Radi proširenja mogućnosti djelovanja umjetničkih zajednica želimo istražiti načine na koje digitalna umjetnost može biti stvarana, čuvana i reproducirana a s minimalnim utjecajem na okoliš i bez nužne ovisnosti o državnoj ili korporativnoj infrastrukturi. Zanima nas u kojim sve oblicima i formatima možemo prikazati djela kada internetska mreža ili električna energija - naprosto nisu dostupne. Kako digitalnu umjetnost zaista učiniti neovisnom? Dok na sadržajnoj razini želimo istražiti različite probleme povezane s klimatskim promjenama, negativnim utjecajem globalnog zatopljenja, odnosa čovjeka, tehnologije i prirode.

Izdvojili smo dva umjetničko-ekološka projekta koji su nam poslužili kao reference za Audium. Prvi projekt je Solar Protocol, internetska stranica koja se spaja na mrežu pomoću servera koji se sastoji od male baterije i solarnog panela. Serveri su locirani u pet različitih vremenskih zona, održavaju ih uglavnom umjetnici i edukatori. Od čega se tri nalaze u Sjedinjenim Američkim državama, po jedan u Kanadi i Australiji. Preko interneta se u realnom vremenu može pratiti koji je od tih servera u funkciji. Na službenoj stranici projekta detaljno su opisani hardver i softver koji su potrebni za pokretanje servera, kao i poziv drugim istraživačima, koji se žele pridružiti projektu. Dakle, osim ekološke osviještenosti, važna odlika Solar Protocola je i otvorenost za suradnju kao i slobodnu cirkulaciju znanja, što je obilježje i našeg projekta. Drugi je istraživački rad Laure U. Marks, filozofkinje i istraživačice novih medija, te profesorice na Simon Fraser Sveučilištu. Ona je jedna od osnivačica Small file media festivala. To je festival koji polazi od teze da se na godišnjoj razini globalno generira više od 53, 6 milijardi tona e-otpada, taj broj će biti u porastu uslijed planiranog zastarijevanja tehnologije. Stoga je festival otvoren za autore čiji umjetnički radovi ne sadrže više od 5 megabajta, imajući u vidu karbonski otisak koji ostavljaju datoteke s velikim brojem podataka. Na službenoj stranici festivala su dostupni podaci kako smanjiti datoteke na traženi broj podataka. Radovi s prošlogodišnjeg festivala dostupni su za gledatelje putem Vimea, dok je opisu pojedinog rada navedeno koliko sadrži megabajta. Tokom procesa rada na Audiumu, želimo istražiti moguće perspektive na koje se djelom odnose i ova dva navedena projekta.

Bibliografija:

Žarko Paić, Slika bez svijeta, Ikonoklazam suvremene umjetnosti, Litteris, Zagreb, 2006
Leonida Kovač, Ivan Faktor: Prvi program, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2010
Tomislav Medak, https://www.facebook.com/tomislav.medak.9, pristupljeno 20.05.2021
http://solarprotocol.net/index.html, pristupljeno 20.05.2021
https://smallfile.ca/all-it-takes/, pristupljeno 20.05.2021