1. UVOD

Istraživanje autonomne digitalne i mrežne umjetnosti nastaje kao reakcija na hipermedijalizirano, postdigitalno i dehumanizirano vrijeme u kojem stvaramo. „Vladavina znanstveno-tehničke kulture, koja pod krinkom demokratizacije kulture nihilistički, urušava kulturu uopće, svodi umjetnost na društveni karakter potrošnje i masovne zabave za narod.“ (Paić,2006) Digitalna tehnologija osim što nudi bezbroj kreativnih mogućnosti, stvara i posljedice koje su vidljive u širem društvenom kontekstu, neke od njih su cenzura, algoritamski populizam, centralizacija, te korporativni interes naspram javnog interesa. „Digitalno doba, daleko od jednostavne tehničke determiniranosti kompjuterima i Internetom, rađa nove oblike tjelesnog, analognog, nedigitalnog iskustva; u razdoblju kibernetike legu se nove pasmine biomorfnih entiteta među njima „pametne bombe“ pa čak i one inteligentnije poput „bombaša samoubojica“. Mitchell zaključuje da su krajnji rezultat i ukupna tendencija pametne bombe i bombaša samoubojice isti: stvaranje biokibernetičkog oblika života, redukcija živog tijela na alat ili stroj, i uzdizanje pukog oruđa ili stroja na razinu inteligentnog, prilagodljivog stvorenja.“(Kovač,2010) Osim ekonomskih i socijalnih promjena koje se događaju u širem društvenom kontekstu, posljednjih godina u fokus dolaze klimatske promjene i ekološka održivost. „A u tom globalnom sistemu međuuvjetovanja budućnost je ekološki, socijalno i ekonomski za većinu globalnog stanovništva neizvjesna. Stoga je nužno da tražimo djelatna sredstva kojima možemo mijenjati taj sistem, da jačamo društvene aktere koji mogu mijenjati taj sistem, da budemo saveznici onih koji drugdje mogu mijenjati taj sistem - kako bismo kročili prema ekološki sigurnoj i socijalno pravednoj budućnost za sve.“ (Medak,2021) Stoga istraživanje započinje iz nama važnih i bliskih područja djelovanja, digitalne umjetnosti i ekologije. Istraživanjem želimo pronaći odgovore u kojoj mjeri i na koji način, te pod kojim uvjetima digitalna umjetnost može biti ekološki održiva i pokretati se pomoću solarne energije.

U navedenom naslijeđenom kontekstu tražimo radikalne, angažirane i decentralizirane metode koje umjetničkom radu pristupaju iz etičkih, ekoloških, aktivnih i kritičkih perspektiva. Istraživanjem želimo stvoriti nove prilike za autonomno predstavljanje digitalne umjetnosti posredstvom neovisnih infrastruktura pogonjenih obnovljivom solarnom energijom. Radi proširenja mogućnosti djelovanja umjetničkih zajednica želimo istražiti načine na koje digitalna umjetnost može biti stvarana, čuvana i reproducirana a s minimalnim utjecajem na okoliš i bez nužne ovisnosti o državnoj ili korporativnoj infrastrukturi. Zanima nas u kojim sve oblicima i formatima možemo prikazati djela kada internetska mreža ili električna energija - naprosto nisu dostupne. Kako digitalnu umjetnost zaista učiniti neovisnom? Dok na sadržajnoj razini želimo istražiti različite probleme povezane s klimatskim promjenama, negativnim utjecajem globalnog zatopljenja, odnosa čovjeka, tehnologije i prirode. 

Dijana Protić

Bibliografija:

1. Paić, Ž.(2006) Slika bez svijeta, Ikonoklazam suvremene umjetnosti, Litteris, Zagreb, str.221
2. Kovač L.(2010) Ivan Faktor: Prvi program, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, str.151
3. Medak T.(14.5.2021) Objava na društvenoj mreži Facebook https://www.facebook.com/tomislav.medak.9