Koncept

Simbioze mrežne skulpture su umjetničko istraživanje na temu likovnog i mrežnog kiparstva koje teži istražiti, razumjeti i predložiti nove i radikalne oblikovne postupke za ekološku izradu umjetničkih “serverskih skulptura” i time doprinijeti slojevitosti reprezentacije novomedijske umjetnosti, istovremeno umanjujući njen negativan ekološki utjecaj i tržišnu ovisnost.

U trenutnom stanju diskutabilne trajnosti i reciklabilnosti sintetskih materijala za 3D prototipiranje, recentno socio-ekonomski popularizirano i za umjetničke svrhe, istražit ćemo potencijal integracije prirodnih kiparskih materijala (glina, drvo, staklo) kao skulpturalne osnove za ekonomični višenamjenski (SOC) hardver, slobodni softver otvorenog koda (FLOSS) u lokalnoj (WLAN) distribuciji.

Mrežni dio istraživanja zasnovan je na našem dugogodišnjem tehničkom i umjetničkom razvoju projekta Pivilion. Pivilion je operativni sustav baziran na niskobudžetnom hardveru i slobodnom softveru otvorenog koda te distribuirana internetska mreža nezavisnih umjetničkih hipermedijskih arhiva. Teme oko kojih se Pivilion osniva su – preispitivanje raznih modusa i ethosa sintetskih i digitaliziranih umjetnina; njihove distribucije, licenciranja i vlasništva te materijalnosti digitalne umjetnosti, prekarnosti i produkcije, digitalnih (infra)struktura, mrežne promocije i anonimnosti, …

U 2020. prototipirane su prve skulpture-kućišta za Pivilion hardver, no u PETG materijalu, koji je diskutabilno reciklabilan. Skulpture je moguće pregledati (i preuzeti u digitalnom formatu) putem poveznice: https://formatc.hr/pivilion-exeno1/

Poseban oslonac pruža nam naše umjetničko istraživanje AUDIUM, u okviru kojega smo se snažnije približili tehnologijama solarnih mobilnih servera i konceptu digitalne održivosti. Kako AUDIUM djeluje prema obnovljivoj energiji kao pokretaču hipermedijskog sadržaja, tako istraživanje “Simbioze mrežne skulpture” cilja propitati uporabljivost prirodnih i reciklabilnih materijala kao fizičke/materijalne osnovice serverskih skulptura, te time donijeti prijedlog za digitalnu umjetnost manjeg proizvodnog negativnog ekološkog utjecaja.

Sa iskustvom medijske mrežne hiperzasićenosti u periodu epidemiološke krize 2020. i 2021. u svojemu radu ovim istraživanjem želimo aktivirati mogućnost za većim stupnjem ekološke infrastrukturne baze digitalnog/mrežnog stvaralaštva, što pak uvelike ovisi o empirijskom razumijevanju tehničke i infrastrukturne materijalnosti novomedijske umjetnosti.

Cilj našeg istraživanja je razumjeti mrežnu uporabljivost i optimalno stanje raznih prirodnih materijala (gline, drva, stakla) priređenih ručnom i kućnom obradom. Koji materijali, kojeg tipa, čistoće i u kojoj debljini - mogu poslužiti kao “opne” računalnih serverskih skulptura? Kako ih oblikovati, smijemo li ih glazirati i čime, možemo li ih reciklirati, i kako ih ispreplesti s SOC računalima? Jednom kada su skulpture u fizičkoj simbiozi sa serverima - dopuštaju li informacijski protok (WLAN mreže)?

Metode istraživanja su interdisciplinarne i suradničke, temeljene na ethosu hipermedijskog haktivizma, klasičnoj maloj plastici, kiparskoj multipli, likovnoj ali i društvenoj skulpturi, permisivnom licenciranju i kolektivnom stvaralaštvu. Javno objavljeni strukturirani rezultati omogućit će novo razumijevanje mrežnih umjetničkih produkcija kao i daljnju razradu koncepta simbiotske “mrežne skulpture” u hibridnom području između računarstva, ekologije i kiparstva.

Dina Karadžić