Autonomna {digitalna | mrežna} umjetnost

Presjek i povijest umjetničkih teorija i praksi na temu nezavisnog novomedijskog stvaralaštva.

Sažetak

Umjetničko istraživanje na temu autonomije digitalne, mrežno posredovane umjetnosti ("AUDIUM") teži pronaći i raščlaniti potencijal neovisnosti digitalnog umjetničkog objekta u odnosu na ustaljene energetske i informacijske fizičke infrastrukture, s ciljem umanjivanja “digitalne podjele” i općeg novomedijskog ekološkog otiska. U kontekstu recentne digitalne centralizacije i sve korporativnijeg interneta, traži se novi spektar metoda radikalnih, angažiranih i decentraliziranih instanci umjetničkog rada kao aktivnog, kritičkog i etičkog djelovanja u širem digitalnom ekosustavu. Ovom gestom želi se stvoriti nove prilike za autonomno postavljanje i predstavljanje digitalne umjetnosti posredstvom neovisnih infrastruktura koje su upogonjene obnovljivom energijom. Metode istraživanja su interdisciplinarne i suradničke, temeljene na etosu haktivizma, novomedijskoj instalaciji, permisivnom licenciranju i kolektivnom stvaralaštvu. Javno objavljeni strukturirani kvalitativni i kvantitativni rezultati omogućit će novo razumijevanje mrežno utemeljenih umjetničkih produkcija kao i daljnju razradu koncepta neovisne “mrežne skulpture” u hibridnom području između računarstva, ekologije i vizualne umjetnosti.

IMG_3966_bw-web.png

Autonomija digitalne umjetnosti

Autonomija digitalne umjetnosti

1. UVOD

Istraživanje autonomne digitalne i mrežne umjetnosti nastaje kao reakcija na hipermedijalizirano, postdigitalno i dehumanizirano vrijeme u kojem stvaramo. „Vladavina znanstveno-tehničke kulture, koja pod krinkom demokratizacije kulture nihilistički, urušava kulturu uopće, svodi umjetnost na društveni karakter potrošnje i masovne zabave za narod.“ (Paić,2006) Digitalna tehnologija osim što nudi bezbroj kreativnih mogućnosti, stvara i posljedice koje su vidljive u širem društvenom kontekstu, neke od njih su cenzura, algoritamski populizam, centralizacija, te korporativni interes naspram javnog interesa. „Digitalno doba, daleko od jednostavne tehničke determiniranosti kompjuterima i Internetom, rađa nove oblike tjelesnog, analognog, nedigitalnog iskustva; u razdoblju kibernetike legu se nove pasmine biomorfnih entiteta među njima „pametne bombe“ pa čak i one inteligentnije poput „bombaša samoubojica“. Mitchell zaključuje da su krajnji rezultat i ukupna tendencija pametne bombe i bombaša samoubojice isti: stvaranje biokibernetičkog oblika života, redukcija živog tijela na alat ili stroj, i uzdizanje pukog oruđa ili stroja na razinu inteligentnog, prilagodljivog stvorenja.“(Kovač,2010) Osim ekonomskih i socijalnih promjena koje se događaju u širem društvenom kontekstu, posljednjih godina u fokus dolaze klimatske promjene i ekološka održivost. „A u tom globalnom sistemu međuuvjetovanja budućnost je ekološki, socijalno i ekonomski za većinu globalnog stanovništva neizvjesna. Stoga je nužno da tražimo djelatna sredstva kojima možemo mijenjati taj sistem, da jačamo društvene aktere koji mogu mijenjati taj sistem, da budemo saveznici onih koji drugdje mogu mijenjati taj sistem - kako bismo kročili prema ekološki sigurnoj i socijalno pravednoj budućnost za sve.“ (Medak,2021) Stoga istraživanje započinje iz nama važnih i bliskih područja djelovanja, digitalne umjetnosti i ekologije. Istraživanjem želimo pronaći odgovore u kojoj mjeri i na koji način, te pod kojim uvjetima digitalna umjetnost može biti ekološki održiva i pokretati se pomoću solarne energije.

U navedenom naslijeđenom kontekstu tražimo radikalne, angažirane i decentralizirane metode koje umjetničkom radu pristupaju iz etičkih, ekoloških, aktivnih i kritičkih perspektiva. Istraživanjem želimo stvoriti nove prilike za autonomno predstavljanje digitalne umjetnosti posredstvom neovisnih infrastruktura pogonjenih obnovljivom solarnom energijom. Radi proširenja mogućnosti djelovanja umjetničkih zajednica želimo istražiti načine na koje digitalna umjetnost može biti stvarana, čuvana i reproducirana a s minimalnim utjecajem na okoliš i bez nužne ovisnosti o državnoj ili korporativnoj infrastrukturi. Zanima nas u kojim sve oblicima i formatima možemo prikazati djela kada internetska mreža ili električna energija - naprosto nisu dostupne. Kako digitalnu umjetnost zaista učiniti neovisnom? Dok na sadržajnoj razini želimo istražiti različite probleme povezane s klimatskim promjenama, negativnim utjecajem globalnog zatopljenja, odnosa čovjeka, tehnologije i prirode. 

Bibliografija:

  1. Paić, Ž.(2006) Slika bez svijeta, Ikonoklazam suvremene umjetnosti, Litteris, Zagreb, str.221
  2. Kovač L.(2010) Ivan Faktor: Prvi program, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, str.151
  3. Medak T.(14.5.2021) Objava na društvenoj mreži Facebook https://www.facebook.com/tomislav.medak.9
Autonomija digitalne umjetnosti

2. DOSADAŠNJI PROJEKTI I REFERENCE

 

Izdvojili smo nekoliko umjetničko-ekoloških projekta koji su nam poslužili kao reference za Audium. U toku istraživanja popis projekata će se nadopunjavati i ažurirati. Prva skupina odnosi se one projekte koji se bave ekologijom i održivosti dok se druga skupina referira na autonomne novomedijske umjetničke radove. 

Prvi projekt je Solar Protocol, internetska stranica koja se spaja na mrežu pomoću servera koji se sastoji od male baterije i solarnog panela. Serveri su locirani u pet različitih vremenskih zona, održavaju ih uglavnom umjetnici i edukatori. Od čega se tri nalaze u Sjedinjenim Američkim državama, po jedan u Kanadi i Australiji. Preko interneta se u realnom vremenu može pratiti koji je od tih servera u funkciji. Na službenoj stranici projekta detaljno su opisani hardver i softver koji su potrebni za pokretanje servera, kao i poziv drugim istraživačima, koji se žele pridružiti projektu. Dakle, osim ekološke osviještenosti, važna odlika Solar Protocola je i otvorenost za suradnju kao i slobodnu cirkulaciju znanja, što je obilježje i našeg projekta.

Drugi je istraživački rad Laure U. Marks, filozofkinje i istraživačice novih medija, te profesorice na Simon Fraser Sveučilištu. Ona je jedna od osnivačica Small file media festivala. To je festival koji polazi od teze da se na godišnjoj razini globalno generira više od 53, 6 milijardi tona e-otpada, taj broj će biti u porastu uslijed planiranog zastarijevanja tehnologije. Stoga je festival otvoren za autore čiji umjetnički radovi ne sadrže više od 5 megabajta, imajući u vidu karbonski otisak koji ostavljaju datoteke s velikim brojem podataka. Na službenoj stranici festivala su dostupni podaci kako smanjiti datoteke na traženi broj podataka. Radovi s prošlogodišnjeg festivala dostupni su za gledatelje putem Vimea, dok je opisu pojedinog rada navedeno koliko sadrži megabajta. Tokom procesa rada na Audiumu, želimo istražiti moguće perspektive na koje se djelom odnose i ova dva navedena projekta.

Treći projekt je Solarni tovar. Hrvoje Cokarić iz kulturno umjetničke udruge Uzgon u sklopu projekta Toward Europe, istražuje mogućnosti solarnih panela ovješenih o magarca, zbog čega projekt nosi naziv Solarni tovar. Performans je održan u Splitu, 2017. u performansu je sudjelovao Rambo Amadeus i crnogorski umjetnik Antonije Pušić. U svrhu promoviranja solarne energije, kolektiv je posudio magarca iz Splitskog zoološkog vrta, postavio na njega solarne panele, i u šetnji Marijanom napunio uređaje. Osim promocije obnovljivih izvora energije, ovaj kolektiv umjetnika i znanstvenika želi zaštititi vrstu primorsko-dinarskog magarca od izumiranje. Do sada je osim navedenog performansa, snimljen dokumentarni film, te su održane dvije umjetničke akcije. Prezentacija višegodišnjeg projekta održana je 2019.u Sivoj zoni na Korčuli.

Bibliografija:

  1. http://solarprotocol.net/index.html, pristupljeno 20.05.2021
  2. https://smallfile.ca/all-it-takes/, pristupljeno 20.05.2021
  3. http://sivazona.hr/events/towar-kuu-uzgon pristupljeno 14.07.2021
Autonomija digitalne umjetnosti

3. KRATKI POVIJESNI PREGLED

U ovom poglavlju ukratko su pojašnjeni koncepti s primjerima umjetničkih djela koja su prethodila istraživanju autonomne digitalne umjetnosti, s obzirom da je cijelo istraživanje postavljeno na raskrižju digitalne umjetnosti i tehnologije te održivosti i ekologije.                                                             Digitalne tehnologije omogućavaju umjetnicima široki raspon mogućnosti i sloboda u izboru metodologija i kontekstualizacija vlastitoga rada. Digitalna umjetnost je već odavno iskliznula iz institucionalnog galerijskog prostora u slobodne prostore internetske mreže. Obilježja suvremenih, umjetničinih djela internetske umjetnosti su autonomnost, održivost te permisivno licenciranje, dijeljenje i sukreiranje s publikom, dostupnost različitim tipovima publike. Umjetničko-istraživački projekt Audium se temelji na autonomiji, digitalne, mrežno posredovane umjetnosti. Ideja o autonomiji odnosno o (samo) pokretanju umjetničkih radova potječe još od koncepta mobila, dok se istraživanja na raskrižju tehnologije, umjetnosti i znanosti povezuju s pokretom Novih tendencija (1961-1973). U međuvremenu je digitalna tehnologija omogućila da se umjetničko djelo kreira i distribuira potpuno autonomno, iako su mogućnosti kojima raspolažemo danas puno veće, ideja o autonomnosti je u suštini slična.                                                   U dvadesetom stoljeću ideju o (samo)pokretanju umjetničkog djela kao i termin mobili uvodi Marcel Duchamp 1932.godine, tim terminom opisuje apstraktne pokretne radove i kinetičke skulpture kipara Alexandera Caldera. Riječ mobili „dolazi od francuske riječi mobile: pokretljiv predmet, a koristi se kao naziv za apstraktne objekte i konstrukcije (najčešće od metalnih dijelova i žice), sastavljene od uravnoteženo ovješenih pomičnih dijelova koji stvaraju promjenljive prostorne odnose i stalno se njišu pod utjecajem strujanja zraka, proizvodeći često zvukove.“ (Hrvatska enciklopedija, 2021) Ideja o mobilima je prethodila ideji o autonomnosti umjetničkih djela.                                                    Mobilnost odnosno pokretljivost je važno obilježje distribucije umjetničkih djela koja se postavljena na Raspberry-pi mogu uključiti bilo gdje postoji električna energija i internetska mreža. Druga važna referenca za istraživanje autonomne digitalne umjetnosti proizlazi iz kritičkog sagledavanja tehnologije, umjetnosti, društva i održivih sustava u cijeni, te se kao takva naslanja na koncepte Novih tendencija. „Pozitivna srž Novih tendencija leži upravo u takvom sagledavanju historijske zbilje i u takvoj usmjerenosti djelovanja koje prelaze i okvire individualne akcije i okvire umjetničke akcije. Postavljajući se otkrivalački i istraživački spram kompleksne realnosti vremena i računajući u isto vrijeme sa svim njenim vodovima ona u svom krilu gaji klicu jedne opće i sveobuhvatne prevratničke ideje koja se ne želi ispoljiti ni buntovnički ni rušilački, niti ikakvim činom kratkog daha. Istraživački pristup jest takav stav koji znači prihvaćanje sa željom mijenjanja, koji spontano i utvrđeno hoće pretvoriti u primjenjivo, u bitnu praksu. Po tome je suštinski problem: ostvariti praksu koja bi u sebi uključivala kritički stav prema onome što je kao takvu onemogućuje i stalno zadržava mogućnost suda i rasuđivanja, a prema tome i mogućnost vlastitog korigiranja.” (Meštrović, 1967)                                                     U toku istraživanja autonomne digitalne umjetnosti željeli smo pristupiti iz pozicije ekologije i održivosti, koristeći solarne panele i baterije, no dokazali smo upravo suprotno, te smo potvrdili hipotezu o međuzavisnosti potrošnje energije, stvaranja digitalnog umjetničkog rada te njegove distribucije. U digitalnoj umjetnosti pridaje se važnost decentraliziranom protoku informacija, permisivnom licenciranju te slobodnim i široko dostupnim izvorima. Primjer takvog umjetničkog rada je Free radio Linux (2002) umjetničkog dvojca Radiqualia. Free radio Linux je internetska i radijska postaja. Radiqualia je programirala „speech.bot“ softver koji pretvara tekst u sintetizirani ljudski glas koji koristi za čitanje svih 4.141,432 linije izvornog koda operativnog sustava Linux. Slušatelji su mogli pratiti napredak čitanja preko audio streaminga. https://static.lwn.net/2002/0207/a/radio-free-linux.php3                     Umjetnički projekt koji također istražuje digitalne tehnologije i postavljanje ad-hoc internetskih mreža je Umbrella.net Johana Brucker-Cohena i Katarine Moriwaki iz 2004.godine. Umbrella.net je projekt koji istražuje prolazne ili ad-hoc mreže i njihov potencijal za izazivanje iznenadnih, upečatljivih i neočekivanih veza između ljudi u javnom i urbanom prostoru. Projekt se fokusira na temu „mreže slučajnosti“ ili na to kako se zajedničke, ali nepovezane aktivnosti mogu iskoristiti u kolektivna iskustva. Umbrella.net ispituje kako nasumični i nepredvidljivi obrasci formiranja vremena i gužve mogu djelovati kao poticaj za ispitivanje podudarnosti mreže. Konkretno, kada se kišobrani otvaraju i zatvaraju u javnom prostoru. Projekt će pokušati istaknuti te neformalne odnose stvaranjem sustava ad-hoc mrežnih čvorova koji se mogu spontano formirati i raspršiti ovisno o vremenskim uvjetima. http://www.coin-operated.com/2010/05/04/umbrella-net-2004/ Na sadržajnoj razini Audium se referira na slike iz prirode, konkretno biljaka koje se potom na različite načine digitalno obrađuju. Telegarden je projekt Kena Goldberga koji je bio aktivan od 1995-2004. Telegarden je bio robotizirana umjetnička instalacija koja je omogućila bilo kome na Internetu interakciju s udaljenim vrtom. Korisnici su daljinski upravljali robotskom rukom za sadnju, zalijevanje i praćenje napretka biljaka. https://goldberg.berkeley.edu/garden/Ars/?utm_source=robots.ieee.org
Spoj biljaka interaktivnosti u radu Interactive plant Growing koriste i francuski umjetnici Christa Sommerer i Laurent Mignonneau. Rad je nastao 1993.godine, a to je instalacija koja se bavi načelom rasta virtualnih biljnih organizama te njihovom promjenom i modifikacijom u stvarnom vremenu i u trodimenzionalnom virtualnom prostoru računala. Ove modifikacije unaprijed definiranih "umjetno živih biljnih organizama" uglavnom se temelje na načelu razvoja i evolucije u vremenu.
https://zkm.de/en/artwork/interactive-plant-growing
U našem istraživanju određujemo nužnu opremu i parametre potrebne za autonomno pokretanje i reproduciranje djela digitalne umjetnosti. U poglavlju Distribuirane mreže, detaljno su objašnjeni preduvjeti i postavke decentraliziranog uspostavljanja nezavisnih novomedijskih mrežnih infrastruktura. Oprema koju smo koristili sastoji se od računala Raspberry Pi, četiri solarnih panela, dvije solarne baterije, jedne prijenosne baterije, dva solarna regulatora punjenja s integriranim USB priključkom. Solarni panel se spaja na regulator punjenja koji koristi bateriju sve to pokreče WiFi server na koji se potom mogu spojiti posjetitelji sa svojim pametnim telefonima. Korisnici će umjesto slobodne internetske veze biti preusmjereni u umjetničko djelo koje je postavljeno u internetsku galeriju

Impressum

Koncept i provedba projekta: Umjetnička organizacija "Format C"

Umjetnička voditeljica: Dina Karadžić
Voditelj produkcije: Vedran Gligo

Tekstovi:
Autorica poglavlja "Autonomija digitalne umjetnosti": Dijana Protić

Thank you: Ian Keaveny

fc.png


Istraživanje "Autonomna {digitalna | mrežna} umjetnost" provodi se uz financijsku podršku Zaklade Kultura Nova, putem PP3 2020.
Mišljenja izražena u tijeku istraživanja i ovoj mrežnoj publikaciji odražavaju isključivo mišljenja autora i ne izražavaju nužno stajalište Zaklade Kultura nova.

zkn.png


Sav sadržaj dan je pod licencom (CC) BY-NC-SA 4.0 osim u istaknutim slučajima.